Koliko su uzgajivači (odnosno prve osobe koje se brinu za štence) bitni za kvalitetan psihofizički razvoj šteneta u prva dva mjeseca života, toliko ste vi (i ono što svojim pacijentima savjetujete) bitni za sljedeća dva mjeseca života svakog štenca i, što je još važnije, vaš savjet može imati dalekosežne posljedice na život psa u odrasloj dobi.

Kao i svaka druga znanost, i veterinarska medicina se razvija i napreduje pa se i neke nekadašnje spoznaje koje su zastarjele zamjenjuju novima. Pokroviteljstvo koje je ovoj kampanji dao Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, jedina visokoobrazovna ustanova u Hrvatskoj koja školuje veterinere i najveći autoritet u zemlji na tom polju, najveća je potvrda važnosti naše kampanje i nadamo se da ćete je i vi prepoznati. 

Većina vlasnika životinja savjet veterinara doživljava kao zakon ispisan u kamenu pa tako vaš savjet da pse koji nisu primili sva potrebna cjepiva protiv zaraznih bolesti drže u izolaciji najčešće doživljavaju kao neupitan.

Međutim, premda je činjenica da su štenci koji nisu do kraja procijepljeni mnogo osjetljiviji i izloženiji zarazama od zdravih odraslih jedinki, jednako je tako činjenica i da psi koji se u ključnom i najosjetljivijem razdoblju socijalizacije (koje vrlo ugrubo gledano traje otprilike prva četiri mjeseca života psa) drže u potpunoj izolaciji od drugih živih bića te im se uskraćuje mogućnost punog doživljaja vanjskoga svijeta kroz upotrebu svih osjetila, u odrasloj dobi pokazuju mnogo više (ozbiljnijih) problema u ponašanju od pasa koji su u tom razdoblju izloženi pravilnoj ranoj socijalizaciji prikladnoj za njihovu dob.

Imajući na umu da zaštita od zaraznih bolesti ipak nije potpuna čak ni nakon što pas primi sva cjepiva, ustrajanjem na tome da se pse drži zatvorene u kući bez kontakta s drugim psima na otvorenom, i vlasnicima i njihovim psima čini se medvjeđa usluga. Slaba je korist fizičkoga zdravlja psa ako ima takve probleme u ponašanju da se s njim teško može živjeti. Problem je u tome što se zarazna pseća bolest vidi odmah, a posljedice nedostatka pravilne socijalizacije i držanja psa u potpunoj izolaciji dok ne primi sva cjepiva tek kroz koju godinu. No ne preporučuju svugdje veterinari potpunu izolaciju dok psi ne prime sva cjepiva. Naprotiv, u razvijenim zapadnoeuropskim zemljama i SAD-u, primjerice, već više desetljeća i sami veterinari vlasnicima štenaca savjetuju da se istovremeno s procjepljivanjem posvećuju i socijalizaciji pasa kako u kući tako i izvan nje. Tako je još 2008. godine Američko veterinarsko društvo za zaštitu životinja (AVSAB) izdalo službeni stav toga društva, u kojemu se navodi sljedeće:

„Prva tri mjeseca štenetova života osnovno su i najvažnije doba u njegovoj socijalizaciji. U tom razdoblju štence bi u sigurnim uvjetima trebalo izložiti što većem broju novih ljudi, životinja i podražaja te ih dovoditi u različitu okolinu, pritom pazeći da ne dođe do prekomjerne stimulacije, koja se očituje kao pretjerano strah, povlačenje ili neko od izbjegavajućih ponašanja. Zbog toga Američko veterinarsko društvo za ponašanje životinjasmatra da bi štencima takvu socijalizaciju trebalo omogućiti prije nego što prime sva propisana cjepiva.“

A ovdje je i hrvatski prijevod tog teksta.

Crni Dečko

Isto veterinarsko društvo navodi kako su problemi u ponašanju, a ne zarazne pseće bolesti, vodeći uzrok smrti pasa mlađih od 3 godine! (to se odnosi na činjenicu da u SAD-u više pasa godišnje bude usmrćeno zbog problema u ponašanju, nego što ih ugine od zaraznih psećih bolesti). Kad preporučuju da se štenci drže podalje od svih mogućih izvora zaraza dok ne prime sva propisana cjepiva, veterinari doprinose kasnijem razvoju problema u ponašanju u odraslih pasa.

Što vi, veterinari, kao daleko najvažniji kotač u informiranju vlasnika štenaca o mogućim zaraznim bolestima, možete učiniti kako biste ih upozorili na važnost cijepljenja protiv zaraznih bolesti, ali im istodobno ne biste zatvorili vrata pravilne i pravovremene socijalizacije? 

Možete im, zajedno s informacijama o važnosti cjepiva dati i informaciju kako se potpunim izoliranjem psa u tako ranoj štenećoj dobi izrazito smanjuje vjerojatnost da će se razviti u psihički zdravu, stabilnu, otvorenu i samopouzdanu jedinku. Možete napomenuti i kako bi odgovarajuća cjepiva trebala pratiti i pravilna rana socijalizacija te kako bi te dvije stvari trebale zajedno biti dijelom programa za dobrobit pasa, osmišljenog kako bi se zaštitili životi pasa i pojačala njihova povezanost s njihovim obiteljima. Ako biste željeli saznati više o tome kako pomiriti pravilnu ranu socijalizaciju sa zaštitom štenetova zdravlja, pročitajte i naš tekst namijenjen budućim vlasnicima pasa.