Olaf

PRVA TRI MJESECA ŠTENETOVA ŽIVOTA osnovno su i najvažnije doba u njegovoj socijalizaciji. U tom razdoblju štence bi u sigurnim uvjetima trebalo izložiti što većem broju novih ljudi, životinja i podražaja te ih dovoditi u različitu okolinu, pritom pazeći da ne dođe do prekomjerne stimulacije, koja se očituje kao pretjerano strah, povlačenje ili neko od izbjegavajućih ponašanja. Zbog toga Američko veterinarsko društvo za ponašanje životinja smatra da bi štencima takvu socijalizaciju trebalo omogućiti prije nego što prime sva propisana cjepiva.1,2

Zbog toga što su prva tri mjeseca razdoblje u kojem druželjubivost nadvladava strah, to je temeljno razdoblje da se štenci naviknu na nove ljude, životinje i iskustva. Nepotpuna ili nepravilna socijalizacija u ovom ključnom razdoblju može povećati vjerojatnost pojave problema u ponašanju u kasnijem životu psa, uključujući strah, izbjegavajuća ponašanja i/ili agresiju. Problemi u ponašanju najveća su prijetnja za odnos vlasnika i njegova psa. Štoviše, problemi u ponašanju vodeći su razlog zbog kojeg se pse ostavlja u skloništima (azilima) za pse.3Problemi u ponašanju, a ne zarazne bolesti, vodeći su uzrok smrti u pasa mlađih od tri godine. 

Dok se imunološki sustav u štenaca tih prvih mjeseci još razvija, kombinacija majčinog imuniteta, prvog cijepljenja i pravilne brige za štence čini opasnost od zaraze relativno malom u usporedbi s vjerojatnošću da će pas umrijeti zbog problema u ponašanju.

Veterinari specijalizirani za ponašanje životinja preporučuju da vlasnici iskoriste svaku sigurnu priliku da štence izlože nizu podražaja koje će doživjeti u životu. Pohađanje tečajeva za štence s nenavršena tri mjeseca može biti izvrstan način da se štenci kvalitetnije obuče, da se ojača veza između njih i čovjeka, te da ih se socijalizira u okolini u kojoj se opasnost od bolesti može svesti na najmanju moguću mjeru. 

Zbog toga Američko veterinarsko društvo za ponašanje životinjasmatra da bi štencima takvu socijalizaciju trebalo omogućiti prije nego što prime sva propisana cjepiva.

Općenito govoreći, štenci mogu krenuti na tečajeve socijalizacije za štence već s navršenih 7 – 8 tjedana. Štenci bi trebali primiti minimalno jednu dozu cjepiva protiv zaraznih bolesti najmanje 7 dana prije početka tečaja i biti najmanje jednom očišćeni od unutarnjih nametnika (parazita). Trebali bi nastaviti primati cjepiva prema rasporedu cijepljenja tijekom čitavog tečaja.

Postupak socijalizacije: štence bi trebalo navikavati na dodir od rođenja, naučiti ih da prihvaćaju dodirivanje svih dijelova tijela. Trebalo bi ih se izlagati što većem broju raznovrsnih ljudi, pravilno socijaliziranih životinja, situacija, mjesta itd. Trebalo bi ih poticati da istražuju, proučavaju i djeluju na svoju okolinu. Prostor u kojem štenci borave može se obogatiti interaktivnim igračkama i igrama, raznovrsnim površinama, tunelima, stubama, toboganima i drugim podražajima. Uzgajivači/vlasnici štenaca trebali bi ih što češće voziti u automobilu. Sa svim tim trebalo bi se nastaviti do odrasle dobi kako bi pas ostao otvoren i druželjubiv. 

Kroz tečajeve socijalizacije za štence, štence se na siguran i organiziran način može socijalizirati i brže naučiti da bolje reagiraju na naredbe.4Prije upisa na tečaj, štenci bi trebali biti cijepljeni prema rasporedu cijepljenja, očišćeni od unutarnjih nametnika i zdravi. Gdje god je to moguće, tečajevi bi se trebali održavati na površinama koje je lako očistiti i dezinficirati (npr. u unutarnjem, zatvorenom prostoru). Trebalo bi izbjegavati odlaske u pseće parkove i na druga mjesta koja nisu očišćena i/ili na koja dolazi mnogo pasa za koje se ne zna jesu li cijepljeni i jesu li zdravi.  

Rad na tečajevima i kod kuće trebao bi se temeljiti na pozitivnom potvrđivanju i redovitom nagrađivanju i pohvali, maženju, igri i/ili psećim poslasticama. Dosljedan rad i rad uz korištenje pozitivnih metoda obuke povezani su s manje problema u ponašanju i većom poslušnošću nego rad u kojem se služi metodama koje uključuju kažnjavanje i/ili koje potiču ljudsku dominaciju.4,5,6

Treba odvojiti vrijeme u dnevnom rasporedu da se štenci sami igraju sa svojim omiljenim igračkama (primjerice igračkama punjenim hranom) ili drijemaju na sigurnim mjestima kao što su boksovi ili ogradice za štence. Tako štenci uče zabavljati se sami sa sobom što može pomoći u sprečavanju problema pretjeranog vezivanja za vlasnike. U sprečavanju problema povezanih s razdvajanjem od vlasnika pomaže i to da se psa tijekom prve godine života nastavi dovoditi u različite situacije i da mu se omoguće brojna nova iskustva.7

Pravilno navikavanje na boksove ili ogradice za štence pruža štencima sigurno mjesto na kojem se mogu odmoriti i u kojem mogu biti zatvoreni. Štenci koji su naučeni na zatvoreni prostor boksa ili ogradice za štence doživjet će manji stres budu li morali prenoćiti u veterinarskoj klinici ili neko vrijeme provesti zatvoreni prilikom putovanja zrakoplovom ili automobilom. Štenci bi boksove ili ogradice za štence trebali doživljavati kao prostor za igru ili sigurno utočište. 

Rana i pravilna socijalizacija i obuka uz korištenje pozitivnih metoda mogu umnogome spriječiti probleme u ponašanju i poboljšati odnos između čovjeka i psa. Premda su prva tri mjeseca najvažnije razdoblje socijalizacije u životu jednog šteneta, vlasnicima štenaca koji su prešli tu granicu izričito se preporučuje da nastave socijalizirati svoje štence sa što više novih ljudi, kućnih ljubimaca i mjesta. Međutim, vlasnici štenaca koji pokazuju strah trebali bi potražiti stručnu pomoć. 

LITERATURA

1. Serpell J, Jagoe JA. Early experience and the development of behaviour. In Serpell J (ed). The Domestic Dog, p.82-102, Cambridge University Press 1995 

2. Freedman DG, King JA, Elliot O. 1961. Critical periods in the social development of the dog. Science, 133, 1016-1017 

3. Miller DM, Stats SR, Partlo BS, et al. Factors associated with the decision to surrender a pet to an animal shelter. J Am Vet Med Assoc 1996;209:738- 742 

4. Duxbury MM, Jackson JA, Line SW, Anderson RK. Evaluation of association between retention in the home and attendance at puppy socialization classes. JAVMA, 223 (1), 2003, 61-66 

5. Eskeland GE, Tillung RH, Bakken M. The effect of punishment, rewards, control and attitude in obedience and problem behaviors in dogs. Proceedings IVBM 2007;103-104. 

6. Hilby EF, Rooney NJ, Bradshaw JWS. Dog training methods: their use, effectiveness and interaction with behaviour and welfare. Animal Welfare 2004;13: 63-69. 

7. Bradshaw JW, McPherson JA, Casey RA, Larter LS. Aetiology of separation-related behavior in domestic dogs. Vet Record 2002;191:43- 46.